Jedan italijanski časopis raspisao je konkurs za najbolje napisani prikaz kvaliteta života. Pobedila je priča, odnosno model jednog čitatelja iz Genove. Prenosimo je da biste je mogli “kopirati”. Njen bolji deo je:
“Moj dan. Ustajem u 5,30 sati. Sledi obavezna vežba od najmanje 30 minuta. Doručak je dosta obilan. Radim od 7 do 13,30 sati, ne duže. Sredina dana za mene je nešto posebno.
Ručak je standardan, ni prevelik, ni premalen. Uvek ima nešto čorbasto ili kašasto. Slede kraća šetnja i odmor. Volim prileći, ali ni u tome ne preterujem. Posla se ponovno hvatam od 16 sati, pa do 17 i 30. Pospremim radno mesto i napravim plan za sutra. Uvek znam kad ću početi i šta ću raditi sutradan.
Predveče ispunim nekom “svojom” aktivnošću, kako me kada volja (sport ili brža šetnja). Može i neki hobi. Rado sam u vrtu. Volim prirodu, slobodu, svež vazduh. Večera je svakako između 19 i 19,30. Odgovara mi laganiji obrok. Zatim se posvetim sebi, nekoj vrsti duhovnog razvoja; popričam s nekim, pozitivno razmišljam, ponekad nešto pročitam. Ne volim blebetanja, mrzim ogovaranja (“šta je ko učinio”, “ko je s kim u društvu” i sl.).
Pre spavanja – šetnja. Ležem u 22,30 sati (svetlo gasim 15 minuta kasnije). Meni odgovara ta urednost ritma, a drugima možda ne. Živim kao po nekom planu. S nadređenima dobro sarađujem. Znam svoje “mesto”. I osećam neku sigurnost na njemu. Ne pijem, ne trošim novce na bilo šta, ne seksam se, ne pušim…”
Mateo
P.S. Ovde sam dugo. Bude li sve po planu, nadam se nagradnom odsustvu za Božić. Takva su zatvorska pravila…
Ukoliko znate ko je autor, rado ćemo potpisati
Be First to Comment