Danas me jedna komična situacija podsjetila na anegdotu koju mi je davno, kao djevojci, ispričala moja tetka, najdraže biće mog djetinjstva koja zauzima posebno mjesto u mom srcu. No, ovog puta neću pričati o njoj direktno, već o jednoj situaciji vezanoj za period njenog podstanarskog života.
Tetka je bila podstanar nekoliko godina, sve do njene odluke da pređe kod nas u kuću, i direktno pomogne mami i tati oko odgajanja mog brata blizanca i mene. Neposredno prije prelaska u naš dom, stanovala je kod žene koja je bila ljepuškasta ali sigurna da je fatalna po muški rod. Nezamislivo je bilo razgovrati sa Mahijom o ženskoj ljepoti, a da ona ne poskoči i ne pomene svoju ljepotu, koja je bome, po njenom poimanju vlastite ljepote, bila nedostižna. Često je govorila, kada su se pominjala svjetske ljepotice: “Jeste, lijepa je, nema govora. Skoro kao i ja.”
Tako je moja prezgodna i lijepa tetka, bila u sjenci Mahijine uobražene ljepote, te se o kavaljerima i tetkinim udvaračima nije ni razgovaralo. Mahija je neprestano hvalila svoj lik, dotjerivala se, odbijala muškarce, dramatizovala njihove namjere i imala veoma visoke kriterijume kada su muškarci u pitanju. Tako se Mahija jednog dana i udala. Izabranik njenog srca je tek jedva dobacio osrednji izgled i položaj u društvu. Bio je običan radnik u fabrici, kome je Mahija dodavala visoke ocjene za njegovu stručnost i nezamjenjlivost njegovog postojanja u fabrici. Sve je Mahijino bilo najbolje i najljepše.
Nakon par godina, rodi Mahija sina i kćerku, Aidu i Samira. Rasli su okruženi hvalospjevima o uzvišenim vrijednostima, koje niko nije mogao dostići. Uprkos tome, Aida je stasavala u skromnu, jednostavnu i što je najvažnije, prelijepu djevojku. Sa devetnaest godina, bila je toliko lijepa da je muškarcima zastajao dah kada bi prošla gradom. O Aidinoj ljepoti je pričalo i muško i žensko. Mahijino zadovoljstvo se nadimalo i još više hranilo njenu uobrazilju o tome kako je “miljenik života” i kako bi trebala biti etalon za sve vrijednosti koje čovjek može da posjeduje. No, i pored ljubavi prema kćerki i zadovoljstva zbog njene ljepote, Mahiju nije napuštalo uvjerenje da je najljepša upravo ona, i da je ljepota njene kćerke, tek blijeda sjenka onoga što je ona bila u njenim godinama.
Tako će Mahijina ljepota jednoga dana biti stavljena na veliki test. Dotjerana kao i uvijek, puna samopouzdanja i uvjerena u fatalnost svojih ženskih čari, krenula je sa Aidom u kupovinu i šetnju Sarajevom. Aida u svojoj skromnosti nije ni zapažala poglede i zagleđivanje mušakaraca, koji su joj pokazivali otvoreno divljenje. Mahija je zadovoljno posmatrala sve te užarene poglede, i premda je znala da su mladost i ljepota njene kćerke zaslužne tome, ipak je i sebi pripisivala jedan dio tih muških uzdaha. Bila je sigurna da svi vide koliko dobro izgleda za njene godine. Nakon duže šetnje u povratku kući, crveno svijetlo na semaforu je pokazalo pješacima da sačekaju signal kada mogu preći ulicu. Kolona automobila je prolazila i iznenada su se začule sirene. Nastala je prava pometnja i dobacivanje iz automobila. Muški uzdasi, komplimenti i otvoreno divljenje Aidinoj ljepoti, su za kratko napravili kolaps na ulici. Aida po prirodi skromna i jednostavna, poželjela je da se što prije otvori zeleno svjetlo za pješake, da pređu ulicu i da se makne od tih drskih pogleda. Mahija u početku sigurna u njenu zaslugu tog komešanja, prkosno je pogledavala oko sebe, no kada je shvatila da je divljenje upućeno njenoj kćeri, prilično razočarano, ali i dalje sa karakterističnim odrazom pobjednika, okrenu se Aidi i ponosno reče
“DOK JE TEBI VAKE MAJKE, SVI ĆE SE ZA TOBOM OKRETI…”
Autor: Alex Saška
Be First to Comment